Pripremio A.Ahbabović
Lisica je zivotinja iz porodice pasa.
Obična evropska lisica je malog do srednjeg rasta, dugog kitnjastog repa, šiljate njuške i istaknutih ušiju. Boja dlake ispoljava uočljive regionalne razlike, ali najčešće je crveno-smeđa, sa bjeličasto-žutom trbušnom površinom.
Uglavnom se hrani manjim sisarima (često glodarima) zečevima, pticama i njihovim jajima ali i strvinama, voćem, žitaricama i otpacima koje ljudi ostavljaju u prirodi.
U prirodi lisice uspiju živjeti 2–3 godine, a po zoološkim vrtovima i 8–10.
To su uglavnom samotnjačke zivotinje, a udržuju se u parove u sezoni parenja i u porodičnoj zajednici tokom podizanja mladih. Nema ih u čoporima (kao kod ostalih zivotinja iz porodice pasa).
Iako je korisna za poljoprivredne površine od davnih vremena je proganjana kao "podmukla", "prepredena" i "lukava" štetočina.
Lisica je najvise rasprostranjena u Euroaziji i Americi, a žive na svim kontinentima od sjevernog do južnog pola, pa čak i u Australiji, gdje su se uspjele vrlo dobro adaptirati. Nema ih samo u području Antarktika.
U lisice se ubraja nekoliko srodnih vrsta koje se označavaju kao prave lisice iz roda - Lisica (Vulpes). Na Balkanu se pod tim imenom podrazumijeva crvena ili obična lisica (Vulpas vulpes), koja je inače rasprostranjena širom Evroazije i Amerike. Nekoliko drugih "lisica" pripadaju čak drugim rodovima a ne vulpinima, kao što su a to su sjevernoamerička siva lisica, pet vrsta južnoameričkih lisica, polarna lisica, dugouha lisica i majkong.
Često dolaze u naseljena podrucja u potrazi za hranom
Lisica je zivotinja iz porodice pasa.
Obična evropska lisica je malog do srednjeg rasta, dugog kitnjastog repa, šiljate njuške i istaknutih ušiju. Boja dlake ispoljava uočljive regionalne razlike, ali najčešće je crveno-smeđa, sa bjeličasto-žutom trbušnom površinom.
Uglavnom se hrani manjim sisarima (često glodarima) zečevima, pticama i njihovim jajima ali i strvinama, voćem, žitaricama i otpacima koje ljudi ostavljaju u prirodi.
U prirodi lisice uspiju živjeti 2–3 godine, a po zoološkim vrtovima i 8–10.
To su uglavnom samotnjačke zivotinje, a udržuju se u parove u sezoni parenja i u porodičnoj zajednici tokom podizanja mladih. Nema ih u čoporima (kao kod ostalih zivotinja iz porodice pasa).
Iako je korisna za poljoprivredne površine od davnih vremena je proganjana kao "podmukla", "prepredena" i "lukava" štetočina.
Lisica je najvise rasprostranjena u Euroaziji i Americi, a žive na svim kontinentima od sjevernog do južnog pola, pa čak i u Australiji, gdje su se uspjele vrlo dobro adaptirati. Nema ih samo u području Antarktika.
U lisice se ubraja nekoliko srodnih vrsta koje se označavaju kao prave lisice iz roda - Lisica (Vulpes). Na Balkanu se pod tim imenom podrazumijeva crvena ili obična lisica (Vulpas vulpes), koja je inače rasprostranjena širom Evroazije i Amerike. Nekoliko drugih "lisica" pripadaju čak drugim rodovima a ne vulpinima, kao što su a to su sjevernoamerička siva lisica, pet vrsta južnoameričkih lisica, polarna lisica, dugouha lisica i majkong.
Često dolaze u naseljena podrucja u potrazi za hranom