Kako je lov postao ono što jeste? Druženje i prijateljstvo...
Lovci iz Lovačkog društva „Tetrijeb Gunjani“ Kreševo vrlo rado su se odazvali na poziv Saveza lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine a u vezi sa druženjem na Igmanu prošle subote.
Ovim putem želimo da prenesemo doživljaj sa druženjam te da pošaljemo par pohvala organizatorima susreta, ali i da se zahvalimo svima koji su prisustvovali druženju našeg Saveza.
Najavljena kiša za petak, koja nas je mimoišla, davala nam je pozitivne impulse i za subotnji dan. Jedni su pak bili pesimistični i govorili kako će kiša prepadati cijeli dan, dok su drugi bili optimističniji.
Padalo bi a ko i ne bi
Osvanula je subota, a mi smo se nadali i dalje suncu. Pripremili smo se i pošli prema Igmanu. Dogovor je bio da se nađemo na prvom proširenju od Hadžića prema Igmanu kako bismo skupa došli na Veliko polje.
Iako je iza nas došlo dosta društava, činjenica je da smo zatekli već poprilično popunjeno Veliko igmansko polje.
Nebo se snebivalo, k'o padalo bi k'o i ne bi padalo.
Taman kada smo postavili suncobrane, tende počela je da sipi kiša. taman da se sjedne i odmori. Ubrzo je glas voditelja pozvao sve lovce na zborovanje, a nekoliko hiljada lovaca pošlo je prema bini sa osmijesima na licima. Činjenica je da se u tim redovima našlo i bolesnih i starijih lovaca koji su svoje noge i srca potrošili po lovištima, ali ni to ih nije spriječilo u tome da stanu ponosno u redove iza tabli sa imenom svog lovačkog društva.
Počeli su govori, koje ne želimo da citiramo, ne iz razloga što je u njima bilo nečega viška ili manjka, nego iz jednostavnog razloga što su svi bili ispraćeni pljeskom prisutnih lovaca što dovoljno govori o njima.
Oči pune lova
Teško je nekome ko nije bio nikada sa lovcima na sijelu objasniti neke stvari. Teško je iskrivljene Drine ispravljati u očima onih koji ne razumiju šta su to oči pune lova.
To ti je kad stojiš na čeki, slušaš baukanje srndaća i kad ti izađe skupa sa srnom pomisliš:“Neka te jarče, uživaj dok si sa njom...“.. i onda spustiš pušku i gledaš-to su oči pune lova.
Oči pune lova su i kada se 5000 ljudi skupi na Igmanu bez ijedne petarde, kamo li vatrenog oružja i druži se cijeli dan uz pjesmu i kulinarske specijalitete.
Oči pune lova su kad nađeš mladunče zeca i odgojiš na na flašicu kako bi ga mogao pustiti u prirodu.
Oči pune lova su i kad dođeš kući umoran, od probijanja kroz snijeg, kad ti se tresu noge od hladnoće i od umora jer si nosio u planinu hranu za divljač.
Oči pune lova su i kada padne divljač, a lovac je zakiti biljkom i fotografiše se uz nju istovremeno tužan i sretan.
Ne može se to objasniti onome koji nije imao u porodici lovca i koji nije nikad sudjelovao u aktivnostima jednog lovačkog društva.
Da skratimo
Nakon govora svim predsjednicima i zaslužnim članovima uručeni su pokloni i zahvalnice, a onda je uslijedilo ono što i karakteriše lovce-druženje.
Cjelodnevno druženje lovaca iz Bosne i Hercegovine, lovačke priče, gurmanska ponuda vrijedna najvećih hotela...
Sama manifestacija je nadrasla samu sebe. Posebno je čast to što su u cijeloj ovoj priči bili prisutni lovci iz drugih saveza, a još posebnija to što su ove godine došli i lovci iz Austrije i Njemačke kako bi vidjeli šta je lov u Bosni i Hercegovini.
Lovci su imali priliku da vide i pričaju o rasnim psima, ukusnim gulašima i trofejima velikog kudua, bizona, više vrsta antilopa, jelena srndaća, tetrijeba i čega sve još ne...
Zato, vidimo se dogodine!
Press tim Lovačkog društva „Tetrijeb Gunjani“ iz Kreševa