Dragi lovci, lovice, ljubitelji prirode,
planinari, ekolozi, ribolovci
te ljubitelji druženja,
Nesretni slučaj koji je uzdrmao našu javnost, a koji se desio par stotina kilometara od nas, i to u Donjem Vakufu i koji je imao za ishod tri smrtna slučaja ponukao nas je da napišemo ovo pismo.
Pismo je upućeno nikome, ali ustvari pišemo ga svima koji vole prirodu, a tu spadaju prije svega ekolozi, lovci, planinari, ribari, ali i ostali ljudi kojima je planinaski zrak i pijenje vode sa izvora najljepši doživljaj.
Mi, kao lovci, ali prije svega i kao ljudi, taoci smo svakodnevnih političkih igara. Zarad plitkih političkih poena, ali i interesa šačice ljudi trenutno lovačka udruženja u SBK su svedena na životarenje. Ovo je jedna teza koju niko do sada nije javno iznosio, jer je bilo bitnije pričati o podjelama, granicama, različitostima...
Lovci na čekanju
Lovci svih dvanaest općina u SBK trenutno su osuđeni na to da čekaju poziv kolega iz sretnijih kantona koji nemaju tu nesreću da na prostorima njihovih općina djeluju dva lovačka društva.
Hvala kolegama koji nas zovu redovnije nego što bi trebalo, jer obično se na pozive uzvraćalo pozvima u domaće lovište i to u što skorijem roku.
Ipak danas je situacija drugačija, lovna etika se izmjenila i postoji novo nepisano pravilo koje podrazumjeva da ćete zvati nas iz SBK, ali vas mi nećemo dočekati...
Da se vratimo na početak priče-zbog krađe šume oduzeta su tri života, uništene četiri porodice i prema informacijama sa terena desetero djece je ostalo bez očeva.
Tužno i žaslosno i nadasve jadno!
Ubijanje a ne odstrijel
Kao ljubiteljima prirode žao nam je svakog posječenog stabla, žalimo i za svakom ubijenom divljači!
(Da, u krivolovu se divljač ubija, to nije odstrijel!!!)
Sada se postavlja analogno pitanje-kako da ti isti šumarski radnici (koji su kao zaduženi za brigu o divljači) nakon svega vode brigu o divljači?!
Kako da svi ti radnici danas-sutra u slučaju krivolova idu "na ruke" krivolovcima koji su naoružani?
A divljač se krade kao i šuma i izvozi se na trpeze krivolovaca.
Ministarstva, poltičari, savezi pokušavaju naći rješenje koje će da zadovolji sve strane.
Nes(p)retni krivolov
A lovci, obični, ponekad pomiluju pušku, preslože ruksak, da bi vidjeli da unutra nije ostao komad suhog mesa.. prodrmaju čuturu kako bi vidjeli da im ne fali rakijice unutra, tek onako za čeke.. onda izvade mobitel i gledaju-je li ko zvao, hoćemo li moći ći ovaj vikend u goste!?
A i tu nas je stid, ići više puta u goste a ne moći uzvratiti.
Psi nam propadaju...Mi ponekad izađemo na nadstrehe, okrenemo janje, zapalimo roštilj i tužno zurimo u mjesta gdje smo nekad sjedili na čekama...
Koliko još vremena da čekamo?! Koliko nereda i slučajeva krivolova, krađe šuma i izgubljenih života!?
I sami smo svjedoci nesretnog slučaju od prije nekoliko mjeseci u kreševskim šumama gdje se jedan od krivolovaca ranio. Jedan u moru koji se nes(p)retno ranio i otkrio, a koliko ih je uspjelo u svom naumu!?
I opet vas pitam, prijatelji i prijateljice, kako da sada šumarski radnici nakon svega priđu krivolovcima i zaštite divljač?
Je li vrijedno života? Je li vrijedno smrti? Vrijedi li uništenog djetinjstva nesretne djece?
ULD "Tetrijeb Gunjani" iz Kreševa osuđuje postupak šumokradice, a porodicama mučki ubijenih šumskih radnika izjavljuje iskreno saosjećanje sa njihovom boli.
Dobar pogled (u bolje sutra)!
Administratori web stranice i press služba
ULD "Tetrijeb Gunjani" Kreševo
Post scriptum: Slažemo se sa jednom konstacijom koju smo vidjeli na internetu u raspravi gdje je bila prikazana uništena srneća divljač a gdje je jedan od komentara glasio:"Neka je na dušu političarima i onima koji su dozvolili i uzrokovali ovakvo stanje!"